Hrapavost površine je važan pokazatelj kvalitete u završnoj obradi metala. Međutim, na konačnu hrapavost obratka utječe mnogo više od samog stroja za poliranje.
Početno stanje izratka je prvi faktor. Duboki tragovi strojne obrade, defekti lijevanja ili teške neravnine mogu zahtijevati fazu brušenja prije početka finog poliranja.
Abrazivni mediji također imaju velik utjecaj. Grubi medij pruža snažnije djelovanje rezanja, dok se fini medij općenito koristi za dotjerivanje površine i poliranje.
Vrijeme obrade također utječe na konačni rezultat. Povećanje vremena ciklusa može poboljšati glatkoću površine do određene točke, ali pretjerana obrada može pružiti ograničene dodatne prednosti.
Kretanje stroja i intenzitet obrade također su važni. Centrifugalni, vibracijski, bačvasti i magnetski strojevi za završnu obradu stvaraju različite obrasce kretanja i kontaktne sile.
Također se mora uzeti u obzir materijal izratka. Aluminij, nehrđajući čelik, bakar, legura cinka i čelik različito reagiraju na abrazivno djelovanje.
U mnogim slučajevima, postizanje niskehrapavost površinezahtijeva više završnih faza umjesto jednog agresivnog procesa.
Praktična završna obrada može uključivati skidanje ivica, brušenje, srednje poliranje i završno poliranje.
Cilj bi stoga trebao biti izgradnja stabilnog procesa, a ne jednostavno povećanje vremena poliranja.
Za preciznu proizvodnju, ispitivanje uzoraka i mjerenje hrapavosti površine ključni su za određivanje ispravne kombinacije stroja i medija.
