Nehrđajući čelik naširoko se koristi u hardveru, kuhinjskom posuđu, medicinskim komponentama, kupaonskim elementima i industrijskim dijelovima. Međutim, postizanje potrebne završne obrade površine može biti izazov jer je nehrđajući čelik relativno tvrd i često zahtijeva kontrolirano poliranje.
Prvi korak je identificirati stvarne zahtjeve za završnu obradu. Ako je glavni ciljskidanje ivica od nehrđajućeg čelika, mogu biti potrebni jači abrazivni mediji. Ako je cilj svijetla ili zrcalna završna obrada, za proces su obično potrebni finiji mediji za poliranje.
Oblik medija također je važan. Trokutasti i cilindrični mediji obično se koriste za opće skidanje ivica i obradu rubova, dok manji mediji mogu biti korisni za složene geometrije.
Stroj za obradu treba uskladiti s medijem. Bačvasta završna obrada, vibracijska završna obrada, centrifugalna završna obrada i magnetsko poliranje stvaraju različite razine kontakta i kretanja.
Vrijeme obrade također treba optimizirati. Prekratak ciklus može ostaviti neravnine ili tragove strojne obrade, dok pretjerana obrada može smanjiti učinkovitost proizvodnje.
Za komponente od nehrđajućeg čelika koje zahtijevaju visoku svjetlinu, postupak završne obrade može uključivati nekoliko faza umjesto oslanjanja na jednu vrstu abraziva.
Proizvođači bi trebali procijenitisposobnost rezanja medija, veličina, oblik, intenzitet obrade i površinski zahtjevizajedno.
Najpouzdanija metoda je testiranje različitih kombinacija medija na stvarnim dijelovima od nehrđajućeg čelika i mjerenje rezultirajuće kvalitete površine prije masovne proizvodnje.
