Mnogi proizvođači obrađuju različite vrste metalnih komponenti i prirodno se pitaju je li jednastroj za doradumože podnijeti sve njih.
U mnogim slučajevima, jedan stroj može obraditi više vrsta dijelova, ali proces završne obrade možda će biti potrebno prilagoditi za svaki materijal i proizvod.
Aluminij, nehrđajući čelik, bakar, legura cinka, čelik i drugi metali imaju različitu tvrdoću, površinske uvjete i karakteristike poliranja. Korištenje točno istih medija i parametara obrade za svaki materijal može dovesti do nedosljednih rezultata.
Na primjer, aluminij može zahtijevati nježniji postupak kako bi se smanjio rizik od ogrebotina, dok tvrđe čelične komponente mogu zahtijevati jače abrazivno djelovanje za učinkovito skidanje ivica.
Geometrija obratka je jednako važna. Dijelovi s dubokim rupama, uskim prazninama ili složenim oblicima mogu zahtijevati različite veličine medija ili čak drugačiju tehnologiju završne obrade.
Stoga fleksibilnost stroja ne znači korištenje jednog fiksnog procesa za sve.
Bolji pristup je odabrati platformu stroja s odgovarajućim kapacitetom i zatim razviti drugukombinacije medija i parametri obradeza različite obitelji proizvoda.
Za proizvođače s više proizvoda, ispitivanje uzorka može pomoći u određivanju može li jedan stroj ispuniti sve zahtjeve ili je namjenska oprema učinkovitija.
Konačna odluka treba uzeti u obzir obujam proizvodnje, vrstu materijala, geometriju dijela, završnu obradu površine, vrijeme ciklusa i zahtjeve automatizacije.
Pravilno konfiguriran sustav završne obrade može pružiti obojefleksibilnost proizvodnje i stabilna kvaliteta završne obrade.
